Kada je Marco Polo na svojem putovanju došao u Kinu njome je vladao mongolski
vladar Kublaj-kan. Nekad moćno carstvo danas još uvijek ima veliki teritorij,
kao 28 teritorija Hrvatske, ali je populacija značajno manja. Prema procjeni iz
2015. godine svega 3 milijuna. Jedna od najrjeđe naseljenih država svijeta.
|
Mongolija vs. Hrvatska |
Bez perspektivne budućnosti, ljudi se vole okretati slavnoj prošlosti.
Najpoznatiji od svih mongolskih vojskovođa je svakako Džingis-kan. Posvuda su
njegovi spomenici, a zračna luka u Ulan Batoru nosi njegovo ime. S vojskom mongolskih Tatara, u 13. stoljeću pokorio je dobar dio Azije i Europe. Gotovo
pola do tada nam poznatog svijeta. Došao je i do naših krajeva. Tako je hrvatsko-ugarski
kralj Bela IV, u bijegu od Tatara, dobio pomoć u Zagrebu i preživio.
Zagreb je tada kao neutvrđen grad stradao, te je bio skroz uništen i spaljen.
U znak zahvalnosti Bela IV je naselju Gradec na brdu Grič, 1242. godine, izdao
Zlatnu bulu, dokument kojim je dodijelio gradu status slobodnog kraljevskog
grada. To je ujedno i jedan od najvažnijih dokumenata u povijesti Zagreba.
Nekih
50-ak km od glavnog grada, nalazi se spomenik Džingis-kanu visok 40 m. Hvale se
da je najviši na svijetu, a gdje bi drugdje trebao biti viši nego u njegovoj
domovini. U neposrednoj blizini spomenika nalazi se Nacionalni park Gorhi-Terelž,
a nacionalni parkovi su razlog zbog kojeg većina turista dolazi u Mongoliju.
|
Džingis-kan, na mjestu gdje je prema legendi pronašao zlatni bič |
Nepregledna prostranstva promjene u čovjeku percepciju prostora i vremena.
S našim iznajmljenim „konjem“ otišli smo na preporučena mjesta u parku. Osobno
ne volim takva mjesta gdje ljudi hodaju u hordama od jedne točke do druge i
stavljaju kvačice na popisu. Spomenik, stijena neobičnog izgleda, budistički hram, šetnica
do njega... Teško da mogu isprazniti glavu na takvim mjestima. U nekom trenutku
uzimamo kartu i zapućujemo se na najzabačenije mjesto u parku do kojeg možemo
doći autom. Odatle biramo smjer prema obližnjem vrhu. Penjemo se mimo staza.
Konačno mir, livade, monolitne stijene, sunce i oblaci plove nebom... Mogu
zamisliti kako je bilo danima hodati po ovakvom terenu. Ljudi nema nigdje u
blizini. Ne znam smijemo li mi ovdje biti. Tu i tamo se pojavi neka ograda,
ali i njih ignoriramo. Krećući se po nepreglednom terenu čovjek nema što drugo raditi,
nego gledati u oblake i razmišljati o smislu života, ljubavi, vremenu...
Dok oblaci plove
|
Šamanski oltar |
Neobičan prizor prenuo me iz odlutalih misli. Nasred proplanka ugledasmo
šator. Indijanski stil, odudara od okolnog prostora. Na vrhu wigwama kočoperi
se lubanja domaće životinje. Podsjeća na kravu. Unutar njega hrpa
novčanica. Nije nam palo na pamet da ih dotaknemo. Već smo viđali na svetim mjestima ostavljene novčanice. Do 16. stoljeća šamanizam je bio
dominantna religija u Mongoliji. Nakon toga je prevladao budizam, tj. lamaizam.
Raspadom Sovjetskog saveza religija se ponovno vraća u Mongoliju i to sve više
u obliku šamanizma. Nama, pomalo neupućenima, neobično je djelovao šamanski
simbol na vrhu šatora. Kukasti križ. Iako u zapadnom dijelu svijeta većinu
ljudi svastika asocira na nacizam i brani se službena uporaba, u Aziji je dosta
uobičajena. Koristi se kao simbol hinduizma i budizma. Nama je to bio znak da
se vratimo nazad. Tko zna što bismo još otkrili da smo nastavili ovim putem.
Neke stvari bolje je ostaviti neotkrivene.
Na povratku nailazimo na planinsku riječicu tj. popularnu mongolsku plažu.
Voda nije duboka, cca. pola metra. Ljudi se kupaju, djeca ciče od užitka... ili možda
ne. Jedan mali neutješno plače. Čim sam ugazila u vodu protrnula sam od
hladnoće. Temperatura vode nije viša od 10 °C. Nije mi jasno kako se ljudi
kupaju u tome, ali mi je jasno zašto ono dijete vrišti.
|
Riječna idila |
Plaži prilazi čovjek u
terenskom vozilu. Mislim u sebi „Koji primitivac, šta mora parkirati na samoj obali.
Hoće li iz auta direktno skočiti u vodu?“. Nešto se raspravlja s lokalcima i
gleda u riječicu. „E tako, ne dajte mu da se tu bahati“. Nisam ni završila tok
misli, a čovjek stiska gas i ide autom u rijeku. Negdje na pola puta malo je
zastenjao, frcnuo je koji kamenčić, ali ubrzo se izvukao iz šljunka i prešao na
drugu obalu. Lako, kao da je na konju. Još u nevjerici gledamo za njim, kad
dolazi
|
Amfibija |
drugi automobil. Obiteljska limuzina. Malo je oklijevao, ali daje gas do
daske, baca se u vodu i uz malo proklizavanja prelazi rijeku. Za njim dolazi
Toyota Prius. Hibridni auto s pogonom na benzin i struju. E, ako taj uspije prijeći rijeku s tolikom elektronikom, onda ćemo i mi s našim autom moći bilo
kuda. Nakon malo oklijevanja ipak se okreće i vraća na cestu. Šteta, bilo bi
zanimljivo vidjeti Prius u borbi s rijekom.
Vraćamo se nazad u grad. Nakon cjelodnevnog truckanja po makadamu, naša
limuzina prekrivena je slojem prašine. Počinje kišica i sloj dobiva zanimljiv
uzorak slijepljenog blata. Branimir me u par navrata pitao treba li auto biti čist
kada ga vratimo, na što sam odmahnula da još nikad nisam prala auto prije
vraćana u rent-a-car. Za sve postoji prvi put. Teta nas je gledala prilično
iznenađeno kad smo se pojavili. Mislila je da ćemo se provozati samo po Ulan
Batoru, pa nam je zato dala luksuznu limuzinu. Nije očekivala da ćemo s njom po
prašini i divljini. Nismo ni mi očekivali da će tražiti oko 200 kn za pranje
auta, pa smo se dogovorili da ga sami odemo oprati. Autopraonica nije mogla
biti u manjoj i uvučenijoj gradskoj uličici, pa nam je trebalo „samo“ tri
kruženja oko kvarta u doba najvećeg dnevnog kolapsa, da pogodimo dvorište. No,
azijska poslovnost se uvlači i u ove krajeve. Mlada čistačica trči oko auta i
vrlo brzo ga dovodi do besprijekorno čistog stanja. Pred nas stavlja ručnik na
pod, kako ne bismo ugazili u vodu prilikom ulaska u auto. Kakav tretman!
Nakon uspješnog vraćanja auta, idemo u još jednu šetnju po Crvenom vojniku.
Što ćemo danas za večeru? Ajmo probati ovčetinu!
|
Mongolska cesta. K'o da ideš u Samobor! |
|
Još malo prijevoza |
|
Dokotrljali smo se do najpoznatije stijene u parku - Turtle rock |
|
Volim trčanje |
|
Prolaz kroz koji mogu proći samo odabrani |
|
Ljetna kuhinja |
|
Novo naselje gerova, specijalno za turiste |
|
Kamo ovo vodi? |
|
Pare za pretke |
|
Najava budističkog hrama |
|
Šetnica do hrama |
|
Mongolski grafiti |
|
Cijela dolina okrenula se turizmu |
|
U srce parka vodi nova cesta. Najbolja na koju smo naišli u Mongoliji. |
|
Cvjetne livade |
|
Mislim da ova staza ne vodi dalje |
|
Škrto mongolsko tlo |
|
Od 12 vrsta dinosaura predatora, 8 ih je nađeno u Mongoliji |
|
Nije dinosaurovo, ali ipak treba paziti |
|
Osvježenje za kraj |