E kad se samo sjetim al se nekad dobro jelo baš

U prvih 10 dana japanske kuhinje izgubila sam 3 kg. Nakon što sam ih uspješno vratila nazad mogu reći koju riječ o hrani u Japanu. Jučer sam saznala da stari Japanci nisu jeli meso. Samo je riba bila na meniu (kad je ulove) i tako svaki dan. Možete li zamisliti život bez kulena? Pa krenimo redom...

Soba (jelo, a ne prostorija)

Vruća soba s divljim povrćem

K'o što rekoh, nema mesa. Na slici je soba s divljim povrćem. Najvažniji u ovoj zdjeli su rezanci. Mislim da su od raži. Može se jesti vruća ili hladna. Osobno me nije oduševila ni u jednoj kombinaciji, ali ne jedem juhe ni u Hrvatskoj, pa im nije za zamjeriti. Ova porcija je pripravljena u Soba restoranu u podnožju planine Takao. To im je jedino jelo koje poslužuju (na 101 način) i sobu rade ručno u tom restoranu. Cijena: oko 1000 jena (10 eura). Uz jelo se dobije i besplatan čaj, ali to je običaj u skoro svim restoranima. Čaj je bio totemo oiši (vrlo ukusan).

Hladna soba s divljim povrćem

Sushi

Još uvijek se držim odluke da sam u prošloj godini pojela sasvim dovoljno sirove ribe. Ne bih se upuštala ni u raspravu o razlici između sushija i sashimija jer do sad me ništa od toga nije oduševilo. Dok ne budem imala nešto dobro za reći šaljem samo slike.

Cijena: 100 jena tanjurić sa 2 suhija (sami procijenite koliko možete pojesti)

Sushi hobotnica

Nekad je pravi izazov jesti štapićima.

Takoyaki =  okruglice s hobotnicom = octopus (tako) balls

Takoyaki priređeni u školi

Moj prvi susret nije prošao najsretnije. Nakon jednog takojakija prepustila sam ostalih 5 kolegici i zauvrat pojela kebab. Drugi susret se zbio sasvim neočekivano u osnovnoj školi. tamo sam ih priređivala zajedno s djecom i ostala iznenađena kako dobri mogu biti. Izvorno su to okruglice s hobotnicom posute listićima sušene ribe. Od vrućeg zraka listići se miču pa sam imala osjećaj da se hrana kreće po tanjuru. Meni draža verzija je kad se umjesto hobotnice stavi tuna ili kobasica i bez ribe u listićima molim.

Cijena: oko 400 jena (4 eura) ili džabe u školi.

Uređaj za pečenje takoyakija

Onigiri

Dobro je ako unaprijed znate što je unutar njega.

Kako bih mogla zaboraviti rižu. Onigiri su japanska inačica sendviča, samo što je umjesto kruha riža. Unutar riže je obično riba. Kako biste ga lakše držali u ruci zamotan je u morsku travu. Cijena: 50 jena u trgovini. Još uvijek su mi draži europski sendviči.

Ramen

Miso ramen, samo malčice ljut.

Juha s malo mesa i rezancima. Probala sam do sad 4 inačice. Samo mi je jedna zapela za nepce, ali nekima je ramen prvi izbor kad su u pitanju japanska jela. Meni je doslovce zapeo za oko, jer vaditi rezance štapićima iz juhe nije nimalo zabavno, naročito ako je juha ljuta.

Cijena: U Tokyo Gakugei kantini oko 400 jena.

Udon nudls

トマト　クリム　ウドン

Mmmmm... Tooootemo oiši (vrlo, vrlo ukusno)

Tjestenina od riže, ali za razliku od ramena rezanci su vrlo široki (i nisu u juhi nego umaku). Moja omiljena kombinacija vuče na europsku hranu - tomato kurimu udon (udon nudle s kremastim umakom od rajčice + sir + neke japanske gljive).

Možda vam čudno izgleda da za rajčicu kažu tomato, ali japanski jezik obiluje engleskim riječima, samo su malo prilagođene njihovom izgovoru. Recimo, za poljubac kažu kisu, a ljubavna priča je rabu sutori. Ostaje enigma kako nisu imali potrebu za tim riječima i prije dolaska Amerikanaca.

Cijena: oko 400 jena u našoj kantini

(Trebali su ih imati u ponudi samo jedan tjedan, ali nakon što su 4 gajkokudžina (stranca) naručivala dotični udon 3 dana za redom odlučili su ih ostaviti još koji dan u poudi. (Danas je teta u kafeteriji osjetila posebnu potrebu priopćiti mi da od sutra neće više biti u ponudi.)

Hotou

Porcija dovoljna za cijeli tjedan

Posebna vrsta udon nudla s miso juhom i bundevom. U verziji koju sam ja probala bilo je još puno povrća i gljiva, ali taj miso mi nikako ne sjeda. Pozitivno je što je jelo bilo vruće, a vani i u prostoriji gdje smo jeli hladno (a mi bosi). Negativno... ah, jesam vam rekla što mislim o juhama?

Cijena: navodno 1500 jena. Ne znam, jer nam je bilo uključeno u cijenu izleta u podnožje Fujija.

U početku je dobro izgledalo, do prve žlice.

A sad nešto sasvim drugo...


Miso, soja umak i đumbir su prekriženi u mom popisu namirnica. No, još sam u kušajućem modu pa se stignem predomisliti.


Piletina u soja umaku.

Prva piletina u soja umaku u nizu. 

Mljac! Prvo me je teta ljubazno upozorila da je ovaj umak japanski i da bih možda više htjela europski umak. Ok, iz aviona je vidljivo da nisam Japanka, ali kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin. Dakle - soja umak. Prvi zalogaj i... wow! Pa ovo je ukusno! Prijateljica iz Kine me je čudno pogledala jer zadnja 2 mjeseca dislajkam sve što sadrži dotični umak, a sad ga odjednom skupljam kruhom s tanjura. Idući tjedan sam dobila za večeru svinjska rebarca kuhana u soja umaku. Mmmm... Soya sosu oiši des.

Cijena: 1200 jena + vruće pecivo s putrom 200 jena

Goveđi jezik (Gjutangu)

Junetina nije moj prvi mesni izbor, ali s ovom nećete pogriješiti.

Eto, probala sam ga prvi put u zemlji u kojoj nekad davno nisu uopće jeli meso i ostala vrlo ugodno iznenađena. Dobro je išao uz crno vino.

Cijena: 1570 jena na popustu (inače je 2500 jena)















Doria (riža sa rastopljenim sirom)

Sir je vrlo rijetko sastojak japanskog jela. 1 kg svježeg sira je 100 kn.

Jela sam je 2 puta. Prvi put u europskom restorančiću u našem kvartu. Bilo je ok, ali ništa specijalno. 2. put u japanskom restorančiću na Shinjuku-u (glavni Tokijski trg). E tu bih večericu ponovno pojela. Rižoto sa šampinjonima i slaninom prelije se rastopljenim sirom u vreli tanjur, tako da sir još cvrči u tanjuru dok stigne na stol.

Cijena: 400 jena u restorančiću (iznenađujuće povoljno za Japan).

Palačinka s kupusom (okonomiyaki)

Većini lokalnih Europljana je teško prihvatiti da su slastice kisele i slane,
a meso slatko.

Samo ime kaže, palačinka je iznutra punjena kupusom, a izvana prelivena nekim slatkim umakom (teksture laka za parkete). Super izgleda, ali nemam je želju ponovno jesti.

Cijena: mislim da je bila oko 300 jena

Moram priznati da Japanci ne znaju što su prave slastice. Zato sam ih prestala kupovati koliko god primamljivo izgledale jer im je okus prilično spužvast i jednak za sve kolače. Za sad se držimo domaće izrade kolača iako nemamo pravu pećnicu u domu. Naša Bosanka Vanesa je najbolje uklopila japanske namirnice u odlične kolače (čak mi je i juha od bundeve u kokosovom mlijeku odlična). Možda bi mogla izdati kuharicu za Japance,  ali možda me i onu uspiju razuvjeriti u pogledu kolača kao u pogledu hrane.

Vrijeme je za ručak.

Dobar tek!

Povrće uz houtou - probala sam od svega po malo i na tome je i ostalo.

Kavica u trgovini kave. Odličan predah prije ceremonije nošenja kimona.

Sticky rice. Vrlo popularna japanska slastica.

Domska prehrana - kineska piletina mmmmmm....
Ma Jing's Chinese chicken

Domska prehrana2 - omlet sa šparogama

Korejski suši - bez sirove ribe.

Hyaku en sushi (百円すし - sushi za 100 yena) birajte što želite i koliko želite.