Ishinomaki ボランティア trip

U Japanu su potresi svakodnevnica, ali svi će još dugo pamtiti onaj koji se dogodio 3/11 2011. Nedavno sam bila tjedan dana u gradu koji je među najpogođenijima cunamijem koji se obrušio na obale nakon potresa. U 5 mjeseci boravka u Japanu, nigdje nisam osjetila toliko životnosti i povezanosti među ljudima kao u Ishinomakiu. Mogu vam samo slikama prenijeti dio svojih dojmova.

https://picasaweb.google.com/mzgela/Ishinomaki11180212?authuser=0&authkey=Gv1sRgCNu-0PDpl_-T9wE&feat=directlink

(edit: Google je ukinuo Picasu, pa su slike trenutno nedostupne)

Za one koje više zanima što se dogodilo u Ishinomakiju:

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1366898/Japan-tsunami-earthquake-30-children-sit-silent-classroom-parents-vanish.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1366934/Japan-earthquake-tsunami-10k-missing-Ishinomaki-death-toll-set-hit-25k.html

http://www.washingtonpost.com/national/in-ishinomaki-japan-stories-of-survival-and-loss/2011/03/28/AF6FPoyB_story.html

Watashi no shumi wa orienteeringu suru koto desu

Orijentacijska karta Oume
- Juniorsko prvenstvo Japana.

Moj hobi je orijentacija. Tu sam rečenicu nebrojeno puta rekla. Vjerojatno svaki moj profesor na Gakugeu to zna (pa i neki koji mi nikad nisu predavali). No, koliko se zapravo stignem baviti orijentacijom u Japanu i kako ona izgleda?

Priključila sam se orijentacijskom klubu ES Kanto. Mogla bih reći da su me primili u svoju obitelj, koliko god je to moguće na japanski način. Klupska obitelj koja živi u blizini vozi me na trke, a uz njihovu šestogodišnju kćer mogu brže učiti japanski. Vokabular nam je tu negdje.

Krenimo od malih nogu - Juniorsko prvenstvo Japana.




Trčala sam u kategoriji WA short. Nije mi baš bilo drago. Nedostaje mi trčanje i htjela sam malo dužu stazu. Kaže mi kolegica iz kluba neka onda prođem stazu 2 puta (ona je trčala MA, jer joj je WA long bila prekratka). Naravno da sam istrčala dvije dužine staze, ali u jednom pokušaju. :)

Utrka se održavala u Omeu - gradiću u rubnum dijelu Tokija, na granici sa Saitamom.

Obavijesti u dvorani 
jasno se čuju preko razglasa

Dolazak pred školu i smještaj u školsku dvoranu podsjetio me je na naše trke. Koje su razlike? U dvoranu nije dozvoljeno ulaziti u tenisicama i nije dozvoljeno ništa jesti. Jesti se može isključivo vani u prostoru određenom za to, jer nije pristojno ni jesti na ulici (da rezimiramo - ostala sam gladna taj dan). Unutar dvorane je i štand s opremom za orijentaciju. Dresovi, Moscow kompasi, Silva kompasi... Pokazala sam stričeku na štandu svoj vjerni Moscow kompas, a on ga je pogledao, rastavio, očistio, promijenio nekakvu žicu i vratio mi ga sastavljenog u ruke za 0 yena. K’o ne bi volio japansku ljubaznost. :) Čip na žalost taj puta nisu imali, a nemam ga ni ja, jer se u ovom dijelu Japana ne koristi SI sistem, nego e-card.

Nije ovaj japanski težak,
samo treba puno trčati.

Ok, vrijeme je za trku! Zagrijavanje do starta, istezanje, čekanje... Ulazim u koridor, kad ono, moj je start već krenuo! Sat na startu pokazuje stvarno startno vrijeme, a ne vrijeme onoga ko ulazi u koridor. No dobro, moram li spomenuti da me tako glupa greška odmah u startu dekoncentrirala. Moja trka - loša, trčanje po sumi nakon dugo vremena - fenomenalno! Neke dijelove sam morala proći doslovce s kartom u zubima. Teren je bio blatan, strm i zarastao, a kiša je pljuštala dobrim dijelom trke. Po mojoj lakoći gubljenja i toj kiši podsjetila me je na trku u Dubravici prošle godine.

Iako se u nekim djelovima Japana koriste SI čipovi,
većinom je u upotrebi E-card.

Nakon očitavanja čipa i dalje ne znam prolazna vremena, a onda mi ukazuju na zgodan detaljčić - na e-cardu se može pogledati prolazna vremena na malom displejiću. Totemo benri des (vrlo korisno)!  :)

Moj ljubazni domaćin iz ES Kanto kluba je pobijedio u svojoj kategoriji, pa smo svi ostali u dvorani do proglšsenja. Prije toga primjetila sam da se jedan trkač obraća okupljnoj masi preko razglasa, Oko njega sjede dječica u krug, dok on njima tumači nešto na karti uvećanoj na veličinu oglasne ploče. Kasnije sam saznala da je to pobjednik trke, koji javno radi svoju analizu. Pri tome svi dobiju u ruke crno bijelu kopiju karte, tako da lakše mogu pratiti o čemu čovjek priča. Vrlo korisno za razvoj malih trkača. Karta je crtana na jednak način kao što se crtaju orijentacijske karte u ostatku svijeta, prema međunarodnim pravilama. Stoga, bez obzira što su popratni natpisi nerazumljivi, sama orijentacija je jednaka kao i u Hrvatskoj.

Javna analiza trke.

 Pobjednik prepričava svoj odabir puta.

Uvećani prikaz orijentacijske karte za potrebe analize trke.

Nakon proglašenja pobjednika (uz prikladni nagradni fond), slijedi zabavni dio za sve sudionike. Ovakav način zabave vjerojatno prolazi samo u Japanu. Naime, igralo se Jan-ken-pon (じゃんけんぽん) za nagrade. Igra kod nas poznatija kao kamen, papir, škare. Čovjek na bini pokaže jedan simbol, a cijela dvorana igra protiv njega. Tko dobro pokaže ostaje stajati i ide u drugi krug, a oni lošije sreće (ja), sjedaju dolje. Najzanimljiviji dio je da nitko ne vara! Svi igraju pošteno i ne mijenjaju odluku ako su loše pokazali. Može li to proći kod nas?
Nakon što su podijelili hrpu nagrada, svi idemo doma.


Do idućeg orijentiranja... pozdrav iz Japana!





Rezultati

Fotografije

Startni koridor. Ne moze se u krugu dvorane hodati u tenisicama.

Startne obavijesti.

Dvorana se ne grije iako je vani temperatura oko nule.

Zato je dobro imati grijuće jastučiće. Sjajan primjer egzotermne reakcije!

Noname dresovi.

Trimtex dresovi.

Moscow servis.

Što li se ovdje zanimljivo događa?

Javna analiza trke. Pobjednik prepričava svoj odabir puta.

Kako bi ostali lakše pratili analizu, svako može uzeti primjerak karte.

Rezultati, rezultati...

Ha... moglo je i bolje.

Za par yena može se kupiti i karta neke druge discipline.

Ne znam naplaćuje li se i doktor, ali dobro je da ga ima.

Prostor dvorane treba očuvati urednim, stoga se posebne papuče koriste i za wc.

Postolje je spremno.

Pobjednici su također spremni. Srećom Japanci nisu krupni.

Postolje se može iskoristiti i za najavu sljedeće trke.

A sada... nakon sporta... zabava!

Iako nije bilo dosta nagrada za sve u dvorani, svi su je napustili s osmijehom na licu.